Face to face

Okrenuo se i nestao iza velikih bijelih vrata. "Daviddof" me pogledao i rekao:
" Što sad! "
" Ne znam! Baš glupa situacija! " - bulaznila sam i znala da me vino "uhvatilo".
" Sad će on misliti da smo mi ovako stalno! " - rekoh mu.
" Želiš li da uđem s tobom i da mu objasnim da sam ja kriv? " - pitao je kao pravi "gentleman ".
" Ne! Ja to moram sama. " - rekla sam i krenula. On me uhvatio za ruku i rekao:
" Volio bih da mi vjeruješ . Nadam se da ovo nije kraj. Nisam se nikada ovako osjećao. Imam ti toliko toga još reći. Ako se ne vidimo do sutra, neka vam je sretan put. Ja bih da ostanemo u vezi. Doći ću u tvoj grad! " - govorio je tiho, šapatom, dok je stajao licem tik uz moje i osjećala sam miris vina sa njegovih usana. Odjednom sam primijetila da mi govori Ti i da mi to godi. Željela sam se popeti s njim na bijeloga konja i odjahati. Negdje. Sami. I da te usne dugo počivaju na mojima. Da sklopim oči i mirišem more. Da mirišem na prijevaru.
Da, bila je to prijevara. Misli su mi bježale k njemu, a ne Vlatku u sobu.
Vlatko!
" Ah, trgni se, ženo, što to radiš, to je alkohol u tebi! " - podviknula sam na samu sebe i otrčala na bijela velika vrata. Nisam se bojala. Alkohol me kuražio i bila sam spremna kao muškarac do sutra tvrditi da nisam kriva i da nije ništa bilo.
U dnevnom boravku, na kožnatoj kutnoj garnituri sjedio je Vlatko i vrtio cigaretom u krug po pepeljari.
" Od kuda ti? " - naivno - blesavo izbacila sam prvu rečenicu.
Šutio je. Glorio je sjedio u fotelji i buljio u TV. Znala sam da mu Vlatko ništa nije rekao i da dijete samo misli da mu smeta što sam sa liječnikom izašla na večeru. On se u našim napetim situacijama nikada nije miješao, ali u našem razgovoru u četiri oka, uvijek je bio na Vlatkovoj strani. Izašao je na balkon i uzeo PS portable. Za sobom je zatvorio balkonska vrata.
" Čuješ li? Od kuda ti ? " - upitala sam ga opet i sjela pored njega. Nagnula sam se da ga poljubim, a on se blago odmaknuo.
" Htio sam vas obradovati, pa da zajedno putujemo!" - reče kratko.
" Slušaj, Vlatko. To što si vidio, to nije ništa. Ništa se nije dogodilo. Samo smo bili na večeri. Mene jeste vino malo uhvatilo, ali sad idemo iz restorana. Odavno ti želim nešto reći. " - odlučila sam u trenutku ispričati sve. On se trgnu naglo, pogleda me i u tom pogledu prepoznala sam onu strepnju.
" Što to?! " - upita me, pripaljujući drugu cigaretu.
" Ja doktora znam od prije. " - nisam znala kako da počnem. I ispričam mu onu malu zgodu s gumom.
" Znao sam, osjećao sam to još u Zagrebu. " - govorio je i teško disao.
" Ali, čovječe, to je sve. Ama baš sve. I čemu frka! " - pokušala sam završiti s neugodnostima za oboje.
" A poljubac?! " - povisio je glas.
" Ma, daj, kakav poljubac! Pa, popili smo. Dogodilo se. Sutra odlazimo i tko zna, ako Glorio bude dobro, nikad ga više neću vidjeti."
" Ja bih da odmah krenemo. Ja ovdje ne mogu spavati." - s mučenjem reče.
U torbu sam ubacila stvari na brzinu, sjeli smo u auto i krenuli. Glorio je baš to i želio. Pula mu je dodijala i želio je što prije biti doma. Nisam se usudila pomenuti pozdrav s liječnikom.
A večer u 'Dilemi' i priču o izmišljenoj blogerici sam prešutjela.

* Face to face - dio XI
* Posljednja noć - dio X
* Ponedjeljak - dio IX
* Noć - dio VIII
* Poljubac - dio VII
* Pula - dio VI
* Brige oko škole - dio V
* Povratak - dio IV
* Ordinacija - dio III
* Pohota - dio II
* Prijevara bez imena - dio I