Marta

ponedjeljak , 26.01.2015.


10.
„ Eto, drage moje cure …“ . rekla im je Marta, iako su to bile žene od pedesetak godina, kao i sve njene kćerke, „…ja vas tu gnjavim sa svojom životnom pričom…“.
„ Ne, apsolutno ne !“ – uzviknula je Neca. „ „ Ja bih vas mogla slušati do jutra ! Recite mi, pa kako je Antiša sada? Vi ste ovdje, kako može bez vas*“
„Ma, baš me briga. Ja sam ti u Zagrebu okrenula ploču. Znaš i u Zagrebu sam ti počela provoditi dane kao i Njemačkoj. Po cijele dane bih sjedila doma sama, a on bi išao k svojim sestricama, šetao, pa bi donio punu vrećicu piva; nalio se i onda bi spavao po cijeli dan. Čuvam ja onu svoju mirovinicu; što je 1200 kuna; za ' ne daj Bože', a on se stisnuo pa ne da ni kunu. A ja jednog dana, kao što sam i onda u Njemačkoj, za nabavku hrane za ručak, fino povisim glas, namrštim se i njemu kažem:
' Znaš, ja bih nekad na kavu do Cvjetnog!“
On meni na to : Uh!
A ja njemu kažem: šta – uh!
Kaže on: 'pa idi, tko ti brani!
'Pa kava nije besplatna.'
Gleda on mene, gleda, pa mi baci 20 kuna. Ja sam mu se nasmijala i rekla da je kapučino 15 i da bih trebala nekada i prijateljicu pozvati. A on meni baci 50. Ali, drage moje, nakon bolnice – kada mu je liječnik rekao da sam mu spasila život pozivom, počeo on meni ostavljati i po 100 – 200, a ja fino kupim eurića za ' ne daj Bože', nek' se nađe.
Sad ću ja fino kad vi odete kod moje Sanele. Dobila je unuka. I ja sam postala prabaka.“ – završavala je Marta svoju životnu priču.
„ Jao, Marta, oduševljena sam Vašim stavom i kako ste pregurali sve to u životu. Dok ste pričali, meni se u glavi rađala priča. Znate, ja imam blog na kojem pišem priče o ljudima, koji me tako, kao Vi, potaknu svojom pričom i bogatim životom....Joj, joj, ja bih Vas slušala po cijele dane…“

/ i: to je to !!! /

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.